……………….
Idu mi na živce tastature koje nemaju one hepečiće sa strane kako bi se malo odigle od podloge Eto… jednostavno sam to morala da podijelim
Idu mi na živce tastature koje nemaju one hepečiće sa strane kako bi se malo odigle od podloge Eto… jednostavno sam to morala da podijelim
Nekako mi se čini da sam cijeli život slušala dobronamjerne(?) opaske tipa: "Uuuu vidjećeš, brak je nešto skroz drugačije, veza i brak nisu ni slični, sve se promijeni, sve je drugačije, ma čekaj samo pa ćeš vidjeti…" E pa meni je to uvijek zvučalo nekako prijeteći, zloslutno, nekako kao da ću s tim potpisom potpisati…
Nakon famoznog odmora od 4 sedmice ( znate vec kako to ide, more, drustvo, dragi ljudi) vratila sam se teskom mukom na posao. I to ne zbog cinjenice da moram ustati pravo rano, mada ni to nije olaksavajuca okolnost, vec zbog toga sto mi se povratkom s odmora promijenilo radno mjesto a samim tim promijenili se i uslovi rada. Nema…
Čak i razgažene cipele će te "ubiti" ako u istima na +40 prepješačiš 256 kilometara uzbrdo, nizbrdo, kroz pustinju i prašumu usijane kaldrme, ovog krasnog nam grada P.S. Flasteri ne pomažu, to je samo zabluda
Znaš ono… kad pomislim kako mi je mrsko ustati po cigarete i upaljač, pa još ni ne izgovorim a ti mi ih dodaš…. Znaš ono… kad krenemo negdje a ti se uhvatiš za džepove, pa ti ja kažem: "Ne brini ljubavi, ja sam ti ponijela dokumente"… Znaš ono… kad uđemo u prodavnicu pa ti stavljaš…
Doduše ja ga nisam tražila- NAPROTIV! Ja volim januar i bijele zimske vragove, a ko voli ljeto nek’ ne kuka sad što se prži, znoji, cijedi, živcira, ja ljeto ne volim i imam puno pravo da se žalim do besvijesti… Pa ko ne bi poludio??? Prvo sunce koje se izmigolji ujutru, pravo se zalijepi na…
I tako… po ko zna koji put sve opet i iznova…. Taman se kockice poslože i sve dođe na svoje, a onda neko uzme kuglu u svoje ruke, protrese pejzaž i eto opet snijega u zraku i leda pod nogama, taman da se lijepo oklizneš i bubneš leđima od realnost….I boli, ne zbog činjenice da…
Ovih dana mi je kreativna strana malo zaštopala, nažalost… a nekako je gadura baš našla da se ulijeni, onda kada mi je najviše potrebna… Naime, moja ljubav i ja planiramo vjenčanje 16.07. akoBogda Prvo smo se euforično prihvatili planiranja do u najsitnije detalje, nerijetko i mimoilazili u željama i stavovima, ali nekako upjeli naći kompromise…
Vrijeme: Nekad pred svježu proljetnu kišu… Mjesto: Na raskršću između prijateljstva i onog "nečeg višeg"… Počinioci: On i ona… Lični opis: On– zagledan u nju očima punim divljenja, očima u kojima je ona nešto božanski nestvarno, nešto natprirodno, neko ko je uspio po prvi put u njegovom životu, da mu probudi damar i šokira osjetila,…
… rece neko, eto na vrh mi pameti ali sad ne mogu da se sjetim… Uglavnom, pametan je covjek, nekako se nadjoh u ovoj filozofiji… Zivot jednog optimiste je u principu isti kao i zivot jednog pesimiste, samo sto su naocale kroz koje gledamo i jedni i drugi razlicite boje…Moje su uvijek ruzicaste, i ne…