Idu mi na živce tastature koje nemaju one hepečiće sa strane kako bi se malo odigle od podloge Eto... jednostavno sam to morala da podijelim

Nekako mi se čini da sam cijeli život slušala dobronamjerne(?) opaske tipa: "Uuuu vidjećeš, brak je nešto skroz drugačije, veza i brak nisu ni slični, sve se promijeni, sve je drugačije, ma čekaj samo pa ćeš vidjeti..."

E pa meni je to uvijek zvučalo nekako prijeteći, zloslutno, nekako kao da ću s tim potpisom potpisati ujedno i kraj svog života kao sretne i zaljubljene djevojke i da ću automatski postati debela domaćica u vunenim čarapama i šlafroku, masne kose i fleka po odjeći od iskipjele sarme... Dobro ne mora biti sarma, bilo kakvo jelo koje je u stanju da pokipi i isprska sve živo...  'Elem, sve te instrukcije o tome kako treba otezati sa sklapanjem braka jer nakon toga slijedi Armagedon mene nisu spriječile da se ipak udam za najslađe biće na planeti zemaljskoj, i da uz svoje ime dopišem njegovo prezime... Ipak, imala sam najveći mogući interes da to uradim, nas dvoje se VOLIMO... Drugi interes za sklapanje braka je vrlo lako moguć put u katastrofu, ali ako je ljubav u pitanju, ne znam šta tu može da krene loše...

Učila sam na dobrom primjeru, moji roditelj su u braku 28 godina i i dalje su zaljubljeni jedno u drugo, i ne, nikada nisu imali bračnih problema, čak i kada je bilo manjka novca nije bilo manjka ljubavi, kad je falilo zdravlja bilo je lavovske borbe da voljeno biće preživi, kada su djeca sekirala oni su se zajedno borili da ih izvedu na pravi put, dijelili sve i svašta i ostali zajedno i sretni baš zbog činjenice da su se uzeli iz čiste ljubavi i zbog nje i opstali toliko dugo...

Tako da sad, nakon, dvadestak dana braka ( što nije mnogo, odmah bi rekli dušebrižnici) još uvijek nema naznaka da bi se mogla pojaviti ona debela domaćica u vunenim čarapama i šlafroku, masne kose i fleka po odjeći od iskipjele sarme i ja jednostavno znam da sam napravila pravi izbor, znam da smo nepobijedivi tim, znam to po mnogo čemu....

Znam jer kad dođe po mene na posao obraduje mi se kao da me nije vidio bar 15 dana, a vidjeli smo se prije par sati.... Znam jer kad dođemo kući ona miriše na dom... Znam jer dok spremam ručak, on se vrti oko mene i odmaže pokušavajući da pomogne, ali se toliko trudi pa svaki ručak ispadne božanstven pa makar to i ne bio... Znam jer dok pijem kafu s drugaricama a on igra pokera s drugarima, bar 5 poruka razmijenimo  jer nedostajemo jedno drugome... Znam jer prisloni svoju ruku uz moju i kaže: " Baš nam lijepo stoje vere, kao da smo se rodili sa njima"... Znam jer svaku noć pred spavanje poljubi mi kosu i okice, ja njegove usne i nosić i onda mu se zalijepim duž leđa i osjetim da me grije to što struji kroz njegovu kičmu a ne debeli jorgan koji smo dobili na poklon... Jednostavno znam, jer svako jutro koje mi osvane kraj njega početak je još jednog predivnog dana i kad ga poljubim onako usnulog dok žurim na posao, srce mi se protivno svim zakonima anatomije popne u grlo i na tom mjestu i ostane sve dok ga on poljupcem ne vrati na pravo  mjesto...

Jednostavno znam da su prave ljubavi moguće i hvala Bogu što imam baš jednu takvu, koja evo upravo dolazi po mene  i možda jesu seka perse bile u pravu, promijenilo se mnogo toga, ali nabolje  A sad idem... moj mužić me čeka

Nakon famoznog odmora od 4 sedmice ( znate vec kako to ide, more, drustvo, dragi ljudi) vratila sam se teskom mukom na posao. I to ne zbog cinjenice da moram ustati pravo rano, mada ni to nije olaksavajuca okolnost, vec zbog toga sto mi se povratkom s odmora promijenilo radno mjesto a samim tim promijenili se i uslovi rada. Nema vise setkanja, telefoniranja i interneta koliko pozelis  No dobro, nije ni to lose, ucimo se malo disciplini i nekim novim stvarima, a primjetila sam i da znatno manje konzumiram cigarete  I tako....

Kako ste vi proveli odmor, sta ima novoga?

Čak i razgažene cipele će te "ubiti" ako u istima na +40 prepješačiš 256 kilometara uzbrdo, nizbrdo, kroz pustinju i prašumu usijane kaldrme, ovog krasnog nam grada

P.S. Flasteri ne pomažu, to je samo zabluda

Znaš ono... kad pomislim kako mi je mrsko ustati po cigarete i upaljač, pa još ni ne izgovorim a ti mi ih dodaš....

Znaš ono... kad krenemo negdje a ti se uhvatiš za džepove, pa ti ja kažem: "Ne brini ljubavi, ja sam ti ponijela dokumente"...

Znaš ono... kad uđemo u prodavnicu pa ti stavljaš u korpu sve ono što ja volim, a ja stavljam ono što ti voliš....

Znaš ono... kad u isto vrijeme pogledamo jedno drugo i to je dovoljno da se pozdravimo sa društvom i odemo u svoj mali svijet....

Znaš ono... kad mi sve nekako krene nizbrdo, a ti kažeš: "Ma biće bolje, ljubavi", a ja ti vjerujem....

Znaš ono... kad svako jutro za tebe pregledam oglase, a ti za mene, pa sanjarimo da ćemo raditi u istoj zgradi...

Znaš ono... kad me dovezeš kući i čekaš da otključam haustor, a ja ti svaki put prije nego što uđem pošaljem pusu koju ti uhvatiš dlanovima i nasloniš na svoje usne...

Znaš ono... kad mi dotakneš prsten na lijevoj ruci,  a ja se nasmijem jer znam da znaš da sam tvoja oduvijek i zauvijek...

Znaš ono... kad te volim a ti voliš mene...

Ono znaš, ljubavi.....